Linkovi







www.zondraart.blogspot.com
kompas....
kompas...neka ostaje otvoren da mozes pronaci put.....
kaleidoskop-okrenut prema svijetlu neka prelijeva sve boje i oblike ...
kutija...neka cuva na svome dnu jake rijeci i znacenja......
aparat...neka napravi slike koje nitko nece vidjeti.....
ararita...neka sacuva tajne i pouci onom drugom svijetu
citati...pjesme...filmovi...slike...neka sacuvaju onu savrsenu kariku koja je nedostajala


..............tako se grade sjecanja....na dlanu punom malih polumjeseca....ne odlazim....





























kraljica majka

17.11.2014., ponedjeljak

JOS SAM TU

Iako nisam pisala preko godine dana...tu sam...pisem...brisem...pojavim se pa nestanem....nekako ruka krene pa nastanu rijeci----pa ih izbrisem...nekako mi bude dovoljno sto sama sa sobom ih nosim kuda tek da ih citam i prozivljavam jos jednom.
Ne bi nista novo rekla...ona boja dunava stalno mi remeti planove i pojavljuje se u svim oblicima ...kako god ...ostala sam nespavac - nekako su noci navikle me drzati budnom.
I kako sam rekla prije neki dan ....ja nisam od onih koji dizu ruke od nekoga...ali neki se bas trude da te natjeraju na to...i jebi ga...dignes okrenes se - i vratis ....nikako odustati.
Valjda snovi i zelje sluze u zivotu da te natjeraju da i u nerealnim situacijama kada zelis odustati- zivot kaze - a ne !!!! ides ti dalje- makar znas da nece to zavrsiti kako bi htjela....ali vracaj se.......
Nekada se bajke ponovo vracaju same i svi likovi iz njih krenu u svoje Vrzino kolo kovitlajuci i zavijajuci poput uragana tako da oglusis od svih tih zvukova u glavi i sebi...i nikako da stane ta buka i haos....ostaju i ne mrdaju.
A bajke ko bajke....imaju ona neka budjenja kada nisi vise siguran dal bi sanjao i dalje ili bi zauvijek zaboravio san......nema sredine....nekako su cudne naravi sve vile i zmajevi ....i princevi i aveti- kao da dogovorno rade nered u meni.
kako god....izgovoreno i ucunjeno nema popravka,,,,ponovljeno ili naucis ili padnes opet pa te natjera da ispocetka krenes....sve nijanse sive boje se razbacaju a ja se snalazim najlakse u bijeloj i crnoj......bune me sjene i nijanse....
i tako dojdem i odem,,,pogledam , napisem , obrisem i konacno ostavim- a nisam rekla ono sto j eu meni....mozda drugi puta

- 13:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.05.2013., utorak

TATTOO

Svaka tetovaza na meni je nastala nakon neceg bitnog i vaznog, i na mome je tijelu zato jer zelim pamtiti....bez obzira bilo ona vezana za neki moj ushit ili suze i lom duse....svaka ponosno stoji i radi ni jedne nisam se pokajala.
Danas sam stavila nove dvije....bila sam lopov, srce nije izdrzalo- uzelo je tvoje ime i tvoje rijeci na kisi i zauvijek ih utkala u moju kozu.....utkalo je svaki osmjeh i pogled, svaki dodir i uzdah...i suzu i bol i srecu sto sam bila barem kratko ziva- udisala i izdisala bez straha , sto sam osjetila toplinu u sebi.
i nema veze sto cu ponovo pod svoje zvono- najteze je nositi tu hladnu masku...ali covijek se navikne na sve zar ne.
i nema kajanja niti bijesa....tesko je sada, ali dobar je osjecaj da te nosim na svojoj kozi zauvijek- vise od ijedne tetovaze, zasluzio si ta mjesta na meni.....vise od ijedne jer si me izvukao na kratko u zivot onako kako to nikada nitko nije-kakvo olaksanje biti ono sto ja u biti jesam- Hvala ti.

i mozda ne bi bio sretan da sve ovo znas, i mozda bi ti bilo cudno----ali to je tako jednostavno- mislim da bi meni bila cast da na nakome ostanem i zivim kao sjecanje zauvijek.......lako te je nositi u sebi i na svojoj kozi

da....konacno sam nasla te godinama trazene oci boje Dunava......i kako sam napisala u jednom postu jos 2009 , a shvatila sam i da se svaki skoro slijedeci post osvrcem na trazenje istih, kao na zivotnu misiju.....te su oci mi dale nesto nikad dozivljeno, i iako sam rasuta , sretna sam sto te mogu ovako zadrzati zauvijek

znala sam oduviejk da cu ih zavoljene naci i izgubiti-oci plavog Dunava

- 16:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.05.2013., ponedjeljak

I LAKE WALKING IN THE RAIN BECAUSE NO ONE KNOWS I"M CRYING....

to je kao kada shvatis da ono najfinije i najdragocijenije sto si nakon svega nasao polako curi niz prste....kao sitan pijesak, kao kapi kise , koje ne mozes zaustaviti ...vec samo mozes stiskati sake pokusavajuci zadrzati taj trenutak da traje malo duze.
i sva sranja oko boli i tereta koje dobivas u onoj mjeri koju mozes ponjeti na sebi padaju u vodu dok vristis na kisi i na kraju ne znas da li je to tvoj vrisak...ili jeka lomljave stakla...da li su to tvoje suze ili zaista se kisa slijeva niz obraze.
to je onaj tren kada pokusas upamtit mirise i okuse da ih sacuvas znajuci da je malo sanse da ostanu uz tebe...to je onaj tren kada osjetis da se kidas i lomis i da srce se raspada u hiljadu sitnih komada a ti na licu imas najlijepsi osmijeh i pruzas najnjeznije ruke i udises svaku sekundu grcevito se boreci da ostanes hrabra na nogama....
to je onaj trenutak kada trazis mjesto gdje mozes rasiriti rukei vristati pitanje na koje nikada neces imati odgovor- Zasto?
jer koliko god tvoje usne ljubile , koliko god tvoje srce tuklo i voljelo....koliko god tvoje ruke grlile i tvoj dah grijao....koliko god izgovorila ime....tvoja sudbina je da vjecito hodas po kisi rasirenih ruku i pustas da se kapi slijevaju niz lice i vristis u noci ......
to je onaj tren kada shvatis da si pustila se da zivis, da si prestala se muciti i biti hladan komad kamena...i da si razbivena najjace no ikada...to je onaj trenutak kada hrabro gledas u te oci u kojima se topis i nestajes i ostajes do zadnjeg daha- naoko hrabra, unutra rastrgana
to je onaj trenutak kada ne zelis otvoriti vise ni vrata svoga doma, ili maknuti nogu s gasa...to je trenutak kada nestajes sama u sebi a ostajes zivjeti u necijim ocima i rukama
To je onaj trenutak kada shvatis da si nasla one oci boje Dunava na koje si tako dugo cekala...i da si ih zavoljene izgubila.
To je onaj trenutak kada sam shvatila da sam ponovo ziva jer umirem

- 00:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.05.2013., nedjelja

STAY

...Bez puno rijeci i razloga.....


...STAY...

- 10:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.04.2013., ponedjeljak

Blow Me (One Last Kiss)

Ma u biti opce je krivo sto sam tu....ali moj ventil ne izdrzava....prezivio je Antheu....prezivio je Nea...prezivio je prije davno i gore stvari.......i kidalo se i lomilo u meni....i krhotine gubile i nikad sastavile....i fizicke masnice i sve te boli nisu u rangu gusenja u sebi samoj ovog trena.
cudna je stvar da te najvise povrijeti tvoja odluka i ti sam , i ono sto je zacrtano i znas da ce biti tako....
prosla sam i prvi dio ....prosla sam i Zlarin...o da Zlarin je prekretnica u mome zivotu, nikad dozivljena....iza toga sam prosla jos jedan rastanak....ali ovo sto sam kao znala da ce doci.....nisam spremno docekala.
naime uvijek se nadas da ces se imat kamo i kome vratiti ponekad ili da ce netko ponekad se vratiti .....da ce skloniste biti sigurno.
Svi imamo pravo na snove ...moj zadnji sam je bio Irska.....zelene daljine, vjetar i sum u usima, moj zadnji san je bila knjiga ispod drveta na livati...zadimljena pivnica i tamno pivo.....kamena kuca....zvuk okretanja pedala....moj zadnji san je bio ponekad se vracati u ruke...moj san je bio cekati da se vrati....moj san je bio povremeno se umiriti.....moj zadnji san je bio ukrasti osmjeh i lupanje srca ....neki duboki uzdah i bljesak srece...........moj zadnji san je bio ................o Boze ne znam sto mi je bio san, sto je bila java, ne znam kako sam zivjela sama sebe ranjavajuci i uzivajuci u snu, ne znam zasto mi taj san toliko fali....mozda zato jer sam potajno lagala sebe da sam spremna na san a u biti sam podsvjesno zeljela javu.......
moj san je bio ....imati san
moj san je bio osmjeh i ruke

moj san je bila Irska
moj san je bio sanjati san
moj san je bio ne buditi se iz sna
.................................................I dobvsi case na poklon od podanika- divne case od kristala, najlijepse na svijetu, kralj Aleksandar ih pocne razbijati jednu po jednu....gledase ga svi u cudu i pitase - zasto???
zato jer cu se vremenom toliko vezati za njih, da kad se pocnu razbijati jedna po jedna moje ce srce pucati od boli i tuge....i tako ih razbije sve......


- da sam se barem razbila prvi puta, onako zauvijek...jer...boze razbio se moj san na hiljadu komada par puta,i opet ces mi dati nesto vrijedno sto ce me ubiti-osjecam u sebi da dolazi i sprema se ta strast,ljubav i bol , dusa je umorna od gorcine a dah jedva ulazi u moje grudi,,,,i suze koje peku kao najgori plamen- trebala sam odplakati davno..da sam barem ostala razbivena i hladna od prije da mogu udahnuti zrak i otvoriti oci da zivim javu.......da me barem samo dotaknu u prolazu one oci boje Dunava koje sanjam cijeli zivot i zastanu uz mene, pored mene.....i onda me kako to biva slome....ali da im barem jednom pogledam u dubinu tog plavetnila

zivjela sam san...imala sam san.....koji se razbio, i ne mogu ga sastaviti....porezani su dlanovi i usne.....trazim krhotine u moru bola i panika me hvata jer ih ne mogu sve sastaviti

da barem nisam sanjala i imala san
sa dam barem zivjela javu

da barem nemam taj strah da cu prozivjeti san ociju boje Dunava i razbiti se

- 15:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.12.2012., subota

kraj godine-oci boje dunava

hahaha....ne necu sada napisati sto se ceka...ne, to je bilo pre hedonisticko uzivanje da bi podijelila. nego bas razmisljam o kraju godine...i kako svi podvlace crte i donose odluke......nekako mi je to sve-heh-ono sto ja ne znam :-)----ja se znam useliti u necije dane i nastaviti dalje....planovi su mi promjenjivi iako volim detalje i sitnice....ne razlikujem lijevo i desno i sjever i jug......usta ne zatvaram....haha...ruke rado obavijem i volim sklopiti oci i uzivati kao prase.......ne brojim greske i uspjehe...nekako setam pjeske dalje ..lagano da vidim sto ce se desiti :-)
i svatko ima police pune starih knjiga pokrivenih prasinom......i iz ladica vadi dio sebe...zapisuje nove listove.....prepiisuje stare salabahtere......dakle ne znam sto bi pocela u novoj...kakvu bi odluku donjela.
mozda da ne zavrsim tako skoro u gipsu...hahahahahahaha....ili da mi usne bride ovako jako...ili da mi jagodice na prstima uzivaju...ili da uzivam u tisini i miru....svasta mogu pozeljeti...a proslost necemo brisati....jer ona nas tka u sadasnjost...

jednom sam snjala-------------------------hehehe necu ni ovaj puta
oprastati---ma u biti mogu---oprostiti se od Antee i Nea......oni sada imaju mir ....on uziva u zivoti a njene ruke su sakrile polumjesece.........od bijesa...ma mogu i to ostaviti...nakon skoro desetljeca vrijeme je da prekoracim preko tog dijela zivota......sta jos....ne mogu obecavati sebi i nikome osmjehe i zagrljaje...jer ...ako nemam ispred sebe nesto sto me pokrece ja stojim u mjestu.

moje oci mogu mijenjati boju od zelene do smedje ali i one i tijelo su izdajice koji nikada ne mogu sakriti ista....zato nema odluka....nema brisanja gumicom....mogu samo pozeljeti da se neke stvari ponove, da se okusi i mirisi vrate , da se neki osjecaji ne ponove, da se ruke zapetljaju isprepletenim prstima....da se grudi opuste....i da mogu uzdignute brade prosetati sama uz sebe :-)

jednom ce naici oci boje......

za kraj godine...i pocetak nove.....
samo cu lagano otpuhnuti prasinu starih prica i lagano se smjestiti,,,,evo bas tu, sama u svome krilu i umiriti se

e da
ne odricem se zlice meda s dunjom, ni mirisa vanilije....ni sjene pauna...ni jagodica i noktiju koji putuju....
eto odluke-ne mijenjam se, ostajem ista....sta god da sanjala


kazu da su vjestice spaljivali davno, misleci da se sluze carima i magijom....a samo su prirodi dale svoje ruke da izljece covijeku tijelo i dusu....koliko je neznanje puta ubilo macku?

e da-----boja dunava je?????......Nekako kao da cekam negdje oci boje Dunava

- 21:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.10.2012., nedjelja

PRVI SNIJEG I HLADNE RUKE

..........postoje oni od kojih ne mogu otici, oni kojima se uvijek vracam, oni od kojih sam otisla ali oni nisu otisli od mene....gledam te i mislim: idem ili se vracam?!...........

- 12:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.09.2012., utorak

miris vanilije

Nekako je bitno kod mene da osjecaje spajam s mirisima...trenutno onaj osjecaj topline koji klizi niz ledja i trbuh prema bedrima i vrscima prstiju, pa se smijes bez razloga i uzdises blesavo i usne ti crvene...vanilija!
e sada, nije stvar seksa ni seve, jednostavno se dogodio osjet u tijelu...nicim izazvan ali osjet koji kad krene tjera me da drugacije hodam, da moja ledja budu izvijena, ruke da lagano se njisu a brada je visoko....to je dobar osjecaj....nakon mirisa soli u nosnicama koji me je dva mjeseca mucio i grebao i poginjao mi glavu i tjerao da kasljem i da mi oci suze....konacno vanilija.
bilo bi bolje da je ta vanilija spojena s necijom bojom ociju ili tonom glasa...ali pristajem i na ovo.
svaka sol se ispere jednom zar ne, ostavi suhi trag na kozi koji moras njegovati i koji nece nikada skroz nestati, uvijek ce se osijetiti pod jagodicama i ponekad zapeci....ali vanilija je tu!
i hodajuci gradom volim pogledati u svoj odraz u izlogu kad se lagano njisem-kao da sam dobila vjetar u jedra pa sada lagano klizim i polagano se ljuljam s jednog na drugi bok...prestalo je ono bjesomucno udaranje u stijene kao brod bez sidra i kompasa....polako klizim ponovo svojim putem...laganooo, crvenih usana...i bljestecih zelenih zjenica.
lagani jutarnji povjetarac i zraka sunca na licu zna cuda napraviti dragi moji..i toplina koja grije ....uzivanje.
mislim da cu danas prosetati gradom malo vecu rutu da upijem te topline...da se polako njisem punih jedara......da odignem glavu i svakoga ali svakoga tko primjeti vaniliju duboko pogledam u oci i ne skrenem pogled....ne peku me oci , zar to nije....mmmm divno?

- 10:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.08.2012., utorak

VERTIGO

Opet sam u dilemi da li da obrisem ovaj blog kako sam brisala i jos jedan. Nekada pomislim da vise zaista nemam sta tu raditi, a opet moj um i moje JA voli iz sebe izbaciti sve misli i tragove zivota...napisati i ne procitati vec pustiti da tako zive svoj zivot.
svaka rijec ima svoju pricu i prozivljena je pa joj valja dati njen zivot da ostane, uvijek ju mogu pobrisati kada odlucim da je dosta...
ljeto??? e da...ljeto kod mene ima periodicno zacrtan pocetak i kraj...pocinje kao i proslo u suzama...jbg takva mi karma...dok traje je jebeno puno adrenalina i zavrsava iznenada hitnim pakiranjem...pa tako nije niti ovo drugacije pocelo niti zavrsilo...u biti i ne da mi se o ljetu...jebi ga, umori me nekad moje svako sranje u zivotu i svaka suza i svaka tuga...jebeni Vertigo!!!
dan prije puta preko drustvene mreze sam zaljepljena za zid u soku....rastrgala sam se na hiljatu komada i jos se lijepim.....u biti u zivotu imam vrlo malo ocekivanja
no ovo nisam ocekivala...ali to je zivot zar ne...ili te mazi ili te lagano kida nema sivoga. prije 8 godina sam si zabranila mastanja, ocekivanja i stvari koje me mogu pokidati i popustih sama pred sobo i tako to biva...nakon 1,5...ili ajmo reci godinu mog postojanja tamo negdje ...zaljepljena za zid...onako...kao kad svom snagom bacis casu i onda gledas kako se oni sitni i veliki komadi raspadaju i lome...i onda pokusavas sljepiti ...ali neide jer su neki tako jako sitni da ih ne mozes niti slijepiti a neke vise ne mozes niti naci....i jos kad se zabodu u tkivo...boli ko sam vrag...e tako.
no netreba voljet izgubljeno jer se na sili ne vraca nista, a ako je izgubljeno onda....., treba ne izgubiti voljeno..no to nije nekad u moci covijeka-pogotovo ako nije voljen, prema tome nema tu previse mudrosti...i odjebite svi sa savjetima kako vrijeme, sunce i prijatelji lijece sve...velika laz i sranje, covijek se sam izlijeci, pokrpa i krene dalje. pa svaki puta kada padnes na koljena moras ustati kad tad jeli tako??? ne vidim razlog zasto i ja nebi ponovo ustala...sigurno hocu no mozda se moram malo odmoriti i polakoosloniti i ustajati...lagano...onako kao kad polako izranjas kada zaronis na dah i pluca te tjeraju da se vracas po zrak.......nemo"s ostatu zauvijek u vodi...koliko god to mozda i zelio.
no, svakako treba paziti na htjenja, nade i mastanja....jer realnost te jedino drzi nad vodom, jebi ga ja sam cisti ID zato valjda i razbijam se kao casa...kao u onoj prici o Aleksandru kad je od podanika dobio predivne case na dar te ih nakon sto ih je gledao i divio se razbijao jednu pojednu i rekao podanicima-bolje da ih sada razbijem nego da ih zavolim a one se onda vremenom razbiju jedna po jedna i ja da patim.....eto.
no da, idemo dalje, tattoo....moj feniks sa ruzom-za rekuperavanje, moj pegaz- za snagu kao oruzje vjerujucih koji me na kraju vezao zlatnim uzdama kao u legendi, hvatac snova...uhvatio je svaki moj san....koji je i ostao san....a slovo T na ruci...da se pamti...zauvijek da se pamti...idemo dalje...sada mozda neka tetovaza zastite...mozda od sebe same :-)
nikad ne zalim za nicime no jedna stvar je bitna...postovanje...koje se mora izkazati uvijek ako je zasluzeno...ali uvijek.......
da li sam postovana? da li je drustvena mreza mjesto odluka? gdje su nestali razgovori? gledanje u oci ? gdje su nestale vrijednosti...jebo te danas svi pisemo sms, mail, skype........pratimo se preko slika na prezama, nitko ne upotrebljava rijeci niti olovku i papir.....sve je otislo negdje krivim smijerom...ne iznenadjuje me sam cin...iznenadjuje me nacin ....od kojeg se jos oporavljam iskreno , ali ok
i bilo bi pametno poslusati razum koji kaze...ne pustaj vise da ulazi nesto sto te moze baciti u zid jednom...dobro ti ide i ovako samoj....jesam li u pravu? milslim ako mi je islo svih ovih godina,......pa sam popustila i ostala razbivena...sto ne bi opet bila kao i prije? vidjela sam da mogu...i da znam tako...,no postoji problem da smo stvoreni da ne budemo jedinke...no nije neizvedivo
adrenalin i stres...dobro dosli , na srecu imam takav posao da sam u zrvnju cijelo vrijeme i na srecu onda nemam vremena za svoje misli sto je odlicno , a poslije posla se opet trudim posvetiti zvejrkici, i inim stvarima ....noc je teska, nekad oblacim bijelu maicu i bikserice i tako nestajem u bunilu, a nekad uspijem zaspati i usnuti bez snova...sto je dobro.
i tako od predprosloljetnih paunova na otoku i zlici meda s dinjom...do ovoljetne plaze i prerano otpalog lisca u naselju......od torte s visnjama do lanca na biciklu, od uzdaha do suza, oslonjena sam na drugo koljeno i lagano.......ustajem

- 09:02 - Komentari (2) - Isprintaj - #

24.07.2012., utorak

KURVA ILI NE-KAKO NAS ŽIVOT DOŽIVLJAVA

što znači biti kurva????? da li sam kurva ako se ševim za lovu??? ili sam kurva ako se ševim s nekim tko je bio neko vrijeme u vezi...a ševimo se iz nekih razloga malo više sem ševe???? ili sam kurva ako se poševim jer baš mi se ševi eto a i nismo obvezni  nikome??? da li sam kurva ako mi se plati ili i ako mi se ne plati?? da li sam fizička kurva ili emotivna ili karakterna drolja?


da li sam više ili manje kurva ako se ševim s osječajima???? a jesam li kurva ako nitko ne zna? da li je druga strana kurva--ili to ne može biti jer je muško a mi žene smo po difoltu drolje i kurve, i nema veze ko tu koga ševi? i što je s tezom da ljudi nisu monogame jedinke, da jednostavno nije to u njihovoj prirodi pa su eto neke kulture zadrzale pravo visebracnih drugova.meni ta teza nije nešto napeta ali postoji.


da li sam kurva i drolja ako ti kažem da se neču ševiti s tobom jer mi je emotivno i mentalno to neizvedivo napraviti a  ne vezati se?


da li sam drolja ako maštam samo i želim samo?


tko je drolja i kurva kada sve puca i treba nalaziti krivca- ti koji ševiš a kući te netko čeka....ja koja te ševim  i nitko me ne čeka a znam da si očekivan...ili ona koja te čeka i ne ševi te iz nekog razloga pa ti eto ševiš???


da li si ti drolja i kurva- muška, ako me ševiš, a znaš da te ševim s osječajem...nitko te ne čeka i već si stoput bio u mojim rukama i znaš da čekam da se vračaš i ostaneš---a ti nemaš tri čiste ni javiti se...osim kad poželiš opet ševiti....


ko je drolja a tko kurva??


jebi ga, koliko drolji i kurvi hoda oko mene i ko sam ja ponekad? u biti smatram da su sva djela odrasle osobe učinjena s predpostavkom da se te osobe i osječaju odgovorne i prihvačaju posljedice . što se mene tiče mogu biti i kurvetina i drolja po svim definicijama....boli me dupe, jebe mi se živo jer to je moja stvar, lovu ti neću uzeti...samo ću jedno paziti...da te emotivno ne povrijedim i mentalno ne sjebem kao što si možda ti- ko god to ti bio- mene sjebo svojim jebanjem i ševom-ali penetrirao si mi u emocije i mentalni stav...nije bitno fizički.


nazovite me kako god, u ševi s životom jedino me strah tih ševa koje me mentalno i emotivno potrgaju, ševa za jednu noć bi se u tom slučaju mogla nazvati i pokajanjem ili ispovijedi!!!!!


jebi ga nisam puritanka, katolik jesam,,,,ali nekako odvajam fizičko od mentalnog,emotivnog ili karakternog.


zato molim te ne ševi me ako me misliš karakterno poniziti, emotivno strgati  i mentalno sjebat na neko vrijeme...jer tih sat- sat i pol ševe u ovom slučaju su droljasti čin tebe kao kurve.


ja te mogu ševiti i fizički i emotivno i mentalno ...ali te neću ni taknuti nikad u životu kad zaključim da je to sve uzalud jer će netko  i mentalno i emotivno biti sjeban...zajebi ...nikad više.  a to uključuje i moje sjebavanje i lomljenje


 


dakle...žao mi je nemam cijenu...ne može ju nitko platiti i da ju napravim...ševiti ću se s onim za koga mislim da moje ruke trebaju grliti i moje usne ljubiti...ševiti ću se s onim za koga mislim da je vrijedan moga uzdaha i vriska...ali neći poševiti nikoga tko če mi ostaviti kurvinske suze na droljastom licu.


 


o da bila sam i kurva i drolja...jesam ...i tekle su suze sigurno nečije a da ja ne znam, tekle su i moje.....zato...kao drolja i kurva odabrati ću ja tko će me moći staviti u tu formulu i definiciju.


čemu začuđen izraz lica???? što drolje nemaju pravo izbora i odabira??? o da imaju, kurvanjski mogu sama sebe radije sjebat-radije ću provest popodne uz filmove nego droljasto se ševiti  i uživati a onda kao kurva plakati u kutu...ne postoje ti novci..


 


život je jebena kurva-ševi te 0-24 i još sve to plačaš debelo i u minusu si...pa onda sam ja jebena svetica!!!!


jebeš život i sve ako nemogu biti drolja  i kurva i svetica po svom odabiru. da li sam pala u očima??  e jebiga, vidiš kakva je život drolja, pa je dovoljno samo malo razmišljanja -zdravog!! pa da sjebe nečiju percepciju tebe samoga!


 


- 14:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< studeni, 2014  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Studeni 2014 (1)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (1)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Srpanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (5)
Prosinac 2009 (5)
Studeni 2009 (10)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga




I've seen things you people wouldn't believe. Attack ships on fire off the shoulder of Orion. I've watched C-beams glitter in the dark near the Tannhauser Gate. All those moments will be lost in time, like tears in the rain. Time to die.






http://s158.photobucket.com/albums/t108/jassie0/zelja/


I'll See It Through